|
Solarna kuća u Boljevcima
- Milenko Milinković, dipl. ing. el. -
|
| |
Saznanje i svest o ograničenim izvorima energije odavno je svetu nametnula potrebu
za racional-nim korišćenjem energije. U tom smislu definisana je i potreba
za traženjem rešenja za racionalnu potrošnju energije pri grejanju prostora
u kojima ljudi žive i borave, što predstavlja najveću stavku u potrošenoj energiji.
Sunce emituje na Zemlju ogromnu energiju: godišnje 1,5x1018 kWh, odnosno, sunce
za manje od jednog dana emituje na zemlju više energije nego što je energetski
potencijal svih svetskih poznatih zaliha fosilnih goriva (nafta, gas, ugalj).
Paralelno sa traženjem tehničkih rešenja za racionalnom potrošnjom energije
tražena su i rešenja da se na isplativ način koristi nepresušni izvor energije
- sunčeva energija.
Projektni zadatak
Pre više od 30 godina počeo sam da tražim optimalna rešenja za zahvat sunčeve
energije za grejanje kuća. To što sunčeve energije ima najviše leti, pogoduje
lakom rešavanju zagrevanja sanitarne tople ali kod rešavanja problema zagrevanja
kuća korištenjem sunčeve energije suočilo me je sa činjenicom da sunčeve energije
ima najmanje kad je najviše treba zimi. U želji da svoja razmišljanja pretočim
u realan projekat, vremenom sam sebi definisao projektni zadatak koji je sadržavao
četiri elementa/segmenta: A - obezbediti maksimalni zahvat sunčeve energije,
B - barem deo te energije uskladišti i koristi kada sunca nema, C - ostvariti
minimalne gubitke toplotne energije i D - sve to realizovati u zelenoj tehnologiji.
Osnovni principi za realizaciju projektnog zadatka
Analizirajući različita rešenja u startu su odbačena ona koja su bila komplikovana i skupa. Težilo se ka prirodnim, jednostavnim i jeftinim rešenjima.
Maksimalni zahvat sunčeve energije - ostvaren je kombinacijom
nekoliko sistema. Aktivnim sistemom - velikom površinom kolektora i pasivnim
- velikom staklenom površinom na južnoj strani objekta.
Akumuliranje sunčeve energije - kada je ima više nego što je
u tom trenutnku potrebno, za periode kada je nema dovoljno ostvareno je kombinovanim
rešenjem: energija nastala pasivnim zahvatom sunčeve energije (zagrevanjem vazduha)
akumulira se u kamenom toplotnom akumulatoru, a energija zahvaćena aktivnim zahvatom
- zagrevanjem vode u sunčevom kolektoru delom se skladišti u kameni toplotni
akumulator (600 tona kamena i betona), a delom korist za zagrevanje vode bazena
unutar kuće (60 kubika vode).
Minimizacija gubitka toplote - zavisi od površine objekta prema
spoljašnjem prostoru, što nameće zaključak da bi ta površina trebala da bude
što manja - optimum u tom smislu je sferni oblik. Sa druge strane, gubici zavise
od razlike između unutrašnje i spoljašnje temperature. Ako je spoljašnja temperatura
20oS a unutrašnja +20oS, razlika je 40oS i tu moramo uložiti određenu energiju
da bi smo zagrejali prostor. Međutim ako se isti objekat ukopa u zemlju, gde
je temperatura u proseku +5oS, razlika u temperaturama koja sada iznosi 15oS
je više nego prepolovljen pa samim tim potrebna energija za zagrevanje odnosno
gubici.
Ekološka gradnja. Da bi se obezbedio i minimalni utrošak energije
u fazi izgradnje, izabrano je rešenje solarne kuće u formi polulopte realizovane
u tehnologiji ferocementnih ljuski. To rešenje obezbeđuje minimalni utrošak materijala
za čiju proizvodnju je potreban utrošak energije. Za izgradnju 2.100 m3 zatvorenog
prostora utrošeno je najviše prirodnog kamena različite granulacije, oko 2.500
m2 rabic mreže, 10 t armature i oko 80 t cementa. Odnosno 5,7 kg čelika i 38
kg cementa po m3 zatvorenog prostora. Preračunato po m2 zatvorenog prostora
to iznosi 24 kg čelika i 160 kg cementa.
Konstrukcija solarne kuće
Kuća je izgrađena u formi polulopte prečnika 18,5 metara, ukopane u zemlju što
obezbeđuje minimum toplotnih gubitaka. Vidljiv je samo južni deo polulopte koji
je u staklu (površine 100 m2) što obezbeđuje pasivni zahvat sunčeve energije.
Na kupolu se nastavlja polucilindrična garaža površine 162 m2 (9 x 18 m) na
koju se naslanja velika površina solarnih kolektora (110 m2) koji obezbeđuju
aktivni zahvat sunčeve energije. Kolektori su vlastite izrade. Dve čelične cevi
su horizontalno postavljene duž cele dužine kolektora, jedna pri dnu, a druga
pri vrhu. Međusobno su povezane velikim brojem bakarnih cevčica, koje su uvezane
uz rabic mrežu, a potom utopljene u sloj maltera (2 cm). Tako dobijena ferocementna
površina ofarbana je mat zelenom bojom zbog bolje apsorpcije sunčevog zračenja.
Na kraju cela površina je ustakljena sa spoljašnje strane, a polistirenskim
pločama izolovana sa unutrašnje strane. Konstrukciju kuće sačinjavaju dve ferocementne
ljuske na razmaku od 40 centimetara, spregnute ferocementnim lučnim rebrima,
koji zajedno čine komore kroz koje cirkuliše vazduh. Debljina ljusaka i rebara
je 2-4 cm.
U tehnologiji ferocementa izrađeni su i garaža, bazen, spiralna stepeništa, vidikovac.
Organizaciona podela
Po vertikali kuća je organizovana u četiri nivoa, dva stambena i dva tehnološka.
Najniži nivo je ukopan ispod nivoa okolnog terena i predstavlja donji tehnološki
nivo u kome je smešten kameni akumulator toplote, a sve je to prostor povišenog
vazdušnog pritiska koji stvaraju ventilatori. U sredini tog nivoa je centralna
vazdušna komora koja ima otvor u prostor dnevnog boravka - prostor normalnog
vazdušnog pritiska. Sledeći centralni nivo je izveden kao jedinstven prostor
(220 m2), a organizovan kao dnevni boravak, kuhinja, trpezarija, bazen, sanitarije.
Centralno spiralno ferocementno stepenište povezuje sledeći nivogaleriju na
kojoj su smeštene dve spavaće sobe sa kupatilima.
Deo kalote polulopte predstavlja četvrti nivo (tehnološki), organizovan kao dve
odvojene sabirne komore koje se nastavljaju na komore između ferocementne ljuske
i rebara. Na ulazu u sabirne komore montirani su ventilatori čiji rad je procesorski
upravljan.
Režimi funkcionisanja solarne kuće
Prilikom projektovanja solarne kuće cilj je bio da se ostvare što stabilniji
mikroklimatski uslovi u kući bez obzira na temperaturu izvan kuće. Dvostruka
ljuska od koje je objekat izgrađen omogućuje cirkulaciju vazduha kroz kameni
akumulator toplote i njegovo vraćanje kroz centralnu vazdušnu komoru u unutrašnjost
objekta, što omogućuje zimi - grejanje, a leti - hlađenje vazduha u objektu.
Režim zima - dan. Kada postoji sunčevo zračenje, svetlosna energija
kroz staklenu površinu ulazi u objekat, zagreva vazduh koji se kao lakši diže
prema vrhu objekta, gde ga ventilator(i) kroz gornje sabirne komore potiskuju
između ferocementnih ljusaka objekta u donji tehnološki nivo gde prolazi kroz
kameni toplotni akumulator i tako ga zagreva. Sav taj vazduh se sabira u centralnoj
vazdušnoj komori kroz čiji izlaz dolazi ponovo u prostor dnevnog boravka. Na
taj način centralnom unutrašnjom cirkulacijom vazduha toplota nastala sunčevim
zračenjem se skladišti u kameni toplotni akumulator. Istovremeno automatika
uključuje vodenu pumpu koja potiskuje vodu iz bazena u nižu horizontalnu cev
kolektora, puni solarni kolektor, voda se zagreva, pa se iz gornje horizontalne
cevi odvodi u izmenjivač voda-vazduh koji je montiran u otvor između centralne
vazdušne komore i prostora dnevnog boravka, nalazi se dakle na putu centralne
unutrašnje cirkulacije vazduha, pa tako predaje deo toplote vazduhu.
Daljim prolaskom vode kroz cevni izmenjivač ugrađen u podu kamenog akumulatora
toplote, deo toplote predaje akumulatoru, pa se nakon toga voda vraća u bazen
zagrevajući i njega. Na taj način se ostvaruje ujednačenje temperature vode
i vazduha, a to onemogućuje stvaranje prevelike relativne vlage u objektu. Kada
prestane sunčevo zračenje diferencijalni termostat isključuje vodenu pumpu, nakon
čega se sva voda iz kolektora vraća u bazen, što zimi onemogućuje zamrzavanje
kolektora (tako su konstruisani padovi cevi).
U periodu kada sunca nema dovoljno, na raspolaganju je kamin u centralnom delu
dnevnog boravka čijim loženjem se zagreva vazduh koji cirkuliše oko ložišta
i uključuje se u centralni tok cirkulacije vazduha. Ne treba strahovati od
pregrevanja prostora jer se sav višak toplote akumulira u kamenom akumulatoru
toplote.
Pored toga ugrađuje se i toplotna pumpa koja će toplotu vode iz bunara (+10oS)
prenositi u drugi izmenjivač koji je smešten ispred prvog, takođe na putu centralne
cirkulacije vazduha pa se ostvaruje isti efekat - zagreva se vazduh unutar objekta,
a višak toplote akumulira u kamenom spremniku/ajumulatoru. Sanitarna topla
voda za potrebe kuće zagreva se većinskim delom korištenjem energije sunca (oko
85% potrebne energije). Blizu 10% sunčevog kolektora je organizovano kao zasebna
celina. Cevi kolektora konstantno napunjene tečnošću koja ne mrzne do -50oS.
Kada ima sunčevog zračenja automatika uključuje cirkulacionu pumpu koja gura
zagrejanu tečnost u izmenjivač kapaciteta 500 litara, gde zagreva sanitarnu vodu.
Samo u slučaju da sunečva energija ne može da zgreje vodu na zadanu temperaturu
ona se dogreva električnim grejačem (do 15% energije potrebne za zagrevanje
sanitarne vode).
Režim zima - noć. Noću toplota akumulirana u kamenom akumulatoru toplote koji se nalazi ispod dnevnog boravka po principu podnog grejanja održava toplotu u dnevnom boravku, a centralnom cirkulacijom vazduha koju sada stvara drugi ventilator, greju se spavaće sobe i nadoknađuju se gubici toplote iz objekta preuzimanjem toplote iz akumulatora toplote.
Režim leto - dan. Velika staklena površina kuće leti može dovesti
da previše sunčeve energije uđe u kuću i iz tog razloga se ta energija značajno
reducira tako što se početkom proleća postavi polutransparentni zastor na za
to predviđena mesta sa spoljašnje strane stakla. Toplota koja uđe u kuću odvodi
se centralnim cirkulisanjem vazduha u akumulator toplote pa se temepratura vazduha
u kući održava na zadanom nivou. Ukoliko je potrebno automatika propušta bunarsku
voda kroz prvi centralni izmenjivač i tako hladi vazduh u kući. U toku leta sanitarna
topla voda se zagreva isključivo sunčevom energijom.
Režim leto - noć. Kada temperatura spoljašnjeg vazduha tokom
noći padne ispod 20oC, aktivira se treći ventilator koji ubacuje spoljašnji vazduh
kroz akumulator toplote, vazduh izlazi iz objekta kroz otvorene prozore i dimnjak
i hladi akumulator toplote. Procesorski se upravlja radom svih izvršnih jedinica:
ventilatori, vodena pumpa, toplotna pumpa, otvaranje i zatvaranje prozora i elektromagnetnih
vodenih slavina.
Energetski bilans
Veliki toplotni kapacitet kuće (da bi se u unutrašnjosti promenila temperatura za 10oS potrebno je dovesti / odvesti preko 2100 kWh toplotne energije) omogućuje vrlo stabilne klimatske uslove u kući.
Prema proračunima koji obuhvataju gubitke i zahvaćenu energiju pasivnim i aktivnim sistemima ugrađenim u ovaj objekat, pored energije sunca za grejanje kuće biće potrebno iz drugih izvora dodati oko 7000 kWh toplotne energije ili blizu 20 kWh/m2 na godišnjem nivou, što svrstava ovu solarnu kuću u sam vrh energetski efikasnih kuća u svetu.
|
|
|
|
| Procitajte iz oblasti "Inovacije" i: |
|
Samogrejna ekološka kuća
|
| <<< Nazad na sadržaj |
| |
|
|